POLJICA – VELA NJIVA
Piše: Goran Mikas, član udruge Val kulture za područje Splitsko-dalmatinske županije.
Svako mjesto ima svoj identitet koji se odražava u njegovoj povijesti, simbolima, tradiciji i predaji. Jedno takvo mjesto nalazi se u drevnoj Poljičkoj knežiji, točnije, u Gornjim Poljicima, a zove se Vela Njiva. Samo ime je neobično jer Vela Njiva zapravo nema velikih njiva, već čitav spektar malih obradivih komada zemlje koje stanovništvo naziva umanjenicama mejica ili umejak. Objašnjenje je kako je postojala velika njiva koja je danas šuma. Što se tiče nastanka ovog zaseoka, treba se osloniti na usmenu predaju jer zapisa, nažalost, nema.
Vela Njiva je zaseok ili dio sela Srijane u Gornjim Poljicima, koja se nazivaju i Zamosorje. Nedaleko od sela nalazi se planina Mosor, a blizu je i rijeka Cetina. Po predaji, Vela Njiva datira iz 10. stoljeća i služila je kao svojevrsna poljička karaula za nadzor granice. Prvo prezime u Veloj Njivi je bilo pleme Žuljević, a zatim se nastanjuju plemena Uvanović i Lubatov. Lubatovi su izumrli na području Gornjih Poljica, a barem jedan ogranak plemena Uvanović se, s vremenom, preselio u gornjopoljički zaseok Radovići (također u selu Srijane) te su promijenili prezime. U Veloj Njivi plemena se dijele na poljičku vlastelu ili ugriće: plemena Pavišić, Šmaljić (danas Pavić) te na didiće (starosjedioce): plemena Žuljević, Mikas-Žuljević te Žuljević-Mikas (danas, Žuljević i Mikas). Plemena su između sebe imala i nadimke pa su se dijelili na Pavišiće, Šmaljiće te Šantiće, Grajiće, Meštrove, Serdare i Stipančeve (Žuljević-Mikas) te Biliće. Jedino pleme pridošlica u Velu Njivu je pleme Bilić.
Postoje mnogi spomenici o načinu života u ovom malom zaseoku: pismo (glagoljica), kameni spomenici, simboli i godine uklesane u kamenu. Najstarija poznata uklesana godina je 1783. na kući plemena Pavić-Šmaljić, a sačuvana je i prva kuća u Veloj Njivi, ona plemena Žuljević, koja je nažalost srušena i zarasla.
Život je bujao u Veloj Njivi pa je tako prije otprilike 150 godina zaseok brojao 200 stanovnika, a danas ih tamo živi samo 66. No, zahvaljujući današnjem stanovništvu, ostala je sačuvana usmena predaja. Tragovi mitoloških zbivanja mogu se iščitati kroz priče i legende, toponimiju te sačuvanu tradicijsku pjesmaricu. I dan danas u Veloj Njivi se pali obredna vatra Cvitnjak (Ivanjski krijes), a možemo pronaći i ostatke stožina, kamena gumna, bunare, obilježja, natpise, kamene spomenike iz davne prošlosti te tradicijske nošnje. Svi ovi artefakti su očuvani, ali zapušteni.
O očuvanju vlastite baštine brinu se složni stanovnici Vele Njive, koji često zajednički organiziraju radne akcije čišćenja i uređenja zaseoka, očuvanja spomenika i sl. Udruga Val Kulture, uz suradnju s Goranom Mikasom, pokušava dati svoj doprinos u nastojanju da se ova vrlo vrijedna kulturna baština sačuva od indiferentnog zaborava.
